"Teodora, drago mi je."

Okej, 2018. Prošle godine sam objavila jedan jedini tekst na ovom blogu i to samo da bih obeležila 3 godine postojanja istog. To je bilo u februaru, obećala sam da ću pisati i na kraju nisam. U martu sam se zaposlila, već u aprilu nisam stizala da dišem od količine posla, onda sam otprilike jednom trepnula i došao je momenat da na mesec dana ostavim sve i otputujem na more. To putovanje mi je bilo veoma bitno jer nisam 4 godine videla more, a bilo je i prvo koje sam sama finansirala kao zaposlena i samostalna žena, bože moj.

Od tada pa do kraja godine mi se jednostavno desio život, pregršt malih pozitivnih stvari i neke velike negativne. Odnosno, verujem da su na kraju krajeva i to pozitivne stvari, ali su užasno teške. Početkom decembra sam shvatila da moram malo da pobegnem od svog života, tako da sam jedne noći kupila avionsku kartu i javila drugarici da dolazim kod nje u Kopenhagen. I eto gde sam trenutno. Hoću da se ponovo upoznamo, tako da - ja sam Teodora, drago mi je.